Pisano je prvenstveno za dvije djevojčice koje će ovu bajku pročitati u dahu. Pisano je i za ostale djevojčice, pisano za sve dječake… Ova bajka je pisana srcem i sa željom da podarim legendu svoj djeci koja su odrastala, koja odrastaju i koja će odrastati u Slunju. Ovaj roman pisan je za svu djecu svijeta, a vjerujem da će i odrasli u njemu pronaći davno izgubljene čarolije koje su krasile njihova djetinjstva.

više o svemu:

http://slowinstone.mojblog.hr/permalink.aspx?id=85754

Ulomak :   http://slowinstone.mojblog.hr/permalink.aspx?id=59238

http://slowinstone.mojblog.hr/permalink.aspx?id=79362

O tome se priča na forumu: http://www.slunj.hr/forum/forum_posts.asp?TID=157 

 

******************************************

Ovako će otprilike izgledati korice knjige ( 500 komada je u čistoj koži, a ostalih 4500 komada tvrdih je korica  / kartonska imitacija kožne verzije /.

Najvjerovatnije će se tiskati u Padovi, ali o tome kad dođe vrijeme... još se rade završni radovi ( lektoriranje, ilustriranje ... ).

Hm, da... obzirom da je roman napisan u 719 stranica formata A4, ići će se na tri knjige... prva je Legenda o dodiru leptira. Ako Vam se svidi prva knjiga, druge dvije ćete jednostavno morati imati ;)

( za one koji žele znati o čemu se zapravo radi - http://slowinstone.mojblog.hr/permalink.aspx?id=79362 )

Radna verzija romana je završena, sad slijedi „glancanje“, ispravci, brisanje, dodavanje….  Nadam se da ću i to ubrzo privesti kraju. 

Roman pod radnim naslovom „Slowinstone Town“ – Legenda o dodiru leptira, zapravo je bajka, novonastala legenda o vilama, vilenjacima, čarobnjacima i ljudima. U njoj će se moći pratiti doživljaji ljudi iz malog mjestašca Slovin smještenog pored rijeke Korane. Ispreplitati će se sudbine Luke, Dariana, Ane, Ivana, Lovre, Jelene, Marije i ostalih… koje će na svoju stranu htjeti pridobiti zli vilenjaci Sarhoos, Zarkaan, Kronch, Trong …., a od kojih će ih štititi dobre vile Slunchy, Adrianna, Dalia, Lucia, … Doznati ćete i zašto su se dobri čarobnjak Wizard Koran i zli čarobnjak Wizard Badmoraan odrekli svojih izuzetnih moći, kako su sklopili Vilenjačko-vilinski kodeks, što je prethodilo tom kodeksu i što se zbilo nakon sklapanja tog dogovora dvojice čarobnjaka, a koji je obvezivao i vile i vilenjake da ga se pridržavaju. Sve dok …

Saznati ćete mnoge tajne vila, vilenjaka.. saznati ćete smisao postojanja njih samih… smisao postojanja čarobnjaka.. smisao postojanja ljudi.  

Saznati ćete i tajnu misterioznog kamena u mjestu Kined Rabmul, a na kraju romana prepunog obrata otkriti što će zapravo odrediti daljnju sudbinu ljudi.

Da li će vile uspjeti zaštititi ljude i tko će svojim postojanjem omogućiti pobjedu … Vile, vilenjaci, čarobnjaci ili … ? 

Radnja se odvija prije nekih 5.000 godina na području sadašnjeg Slunja, Rastoka i u manjoj mjeri Plitvičkih jezera, a stanovnici tih područja moći će prepoznati krajolik i mjesta opisana u romanu. Radnja se odvija u vrijeme kad nije bilo rijeke Slunjčice, kad nije bilo Rastoka… pa se u jednom dijelu romana opisuje potres kojeg su uzrokovali zli vilenjaci sve sa ciljem da „velikom vodom“ poplave ravničarski dio Slovina, nakon čega nastadoše rijeka Slovinčica (Slunjčica) i prekrasne Rastoke. U tom dijelu nastojao sam simbolično opisati zlo koje donosi rat, bespomoćnost ljudi koji moraju napustiti svoje domove i nesreću razdvajanja članova obitelji … Nastojao sam dočarati koliko je zapravo važna obitelj, koliko je zapravo važno voljeti … Koliko je zapravo najvažnije oduprijeti se zlu.

U romanu se pojavljuju dijelovi u kojima se govori o važnosti očuvanja prirode, o važnosti brige za svako biće, za svaku životinju..

Slunj je davno nastao i nema niti jedne legende, nema knjige, nema niti neke posebne priče koja bi se prepričavala „s koljena na koljeno“. I zato se odlučih pisati … i zato sam krenuo u nešto što ranije nikad nisam. Znam da ovo neće biti remek djelo. Nije niti pisano s ciljem da bude.

Nije pisano da bude hit, nije pisano da bude djelo po kojem će se snimati filmovi… Pisano je prvenstveno za dvije djevojčice koje će ovu bajku pročitati u dahu. Pisano je i za ostale djevojčice, pisano za sve dječake…

Ova bajka je pisana srcem i sa željom da podarim legendu svoj djeci koja su odrastala, koja odrastaju i koja će odrastati u Slunju.

Ovaj roman pisan je za svu djecu svijeta, a vjerujem da će i odrasli u njemu pronaći davno izgubljene čarolije koje su krasile njihova djetinjstva.

( jedan ulomak možete pročitati ovdje )

U vrijeme dok je sunce zalazilo, u vilinskom dvorcu kojeg one same nazvaše Slowinstone Town, održavao se sabor vila sa planete Zemlje. Sabor su vile sazivale u rijetkim trenucima i to uglavnom kada bi ih Wizard Koran upozorio da prijeti neka opasnost. Iako niti jedna od vila nije znala što im predstoji, samo sazivanje skupa slutilo je na neko zlo.
Na zapadnom obzorju nebo se zacrvenilo, a taj završetak proljetnog dana nije baš ukazivao, niti je ičim dao naslutiti da predstoje nevolje. Bijaše to prekrasan zalazak sunca ali crvenilo neba na zapadnoj strani predskazivalo je promjenu vremenskih prilika i nagovješćivalo vjetrovito vrijeme. Takvo vrijeme vilama nikada nije odgovaralo. Nije odgovaralo niti vilenjacima. Kad bi vile morale djelovati po vjetru to ih je iscrpljivalo i gubile bi mnogo energije za let. U tako nepovoljnim prilikama koristile bi uvijek svoje prednosti da udaljenost od jednog do drugog mjesta prevaljuju koristeći rijeke, jezera, mora... gdje god bi bilo vodenih površina. I tu su vile bile u prednosti nad vilenjacima jer one su mogle jednostavno zaroniti i uz pomoć peraja koje su imale umjesto stopala, veoma brzo kretati se ispod površine bilo koje rijeke, jezera ili mora, pa čak i nešto dubljih potoka gdje su posebnom vještinom savladavale brzake i oštre stijene.

Dvorac u kojem se održavao skup vile nazvaše imenom Slowinstone Town u čast ostvarene pobjede u ratu sa vilenjacima čije se primirje sklopilo baš iznad kamenog grada Slovin kojeg sagradiše ljudi. I nije to bio rat, nije to bila bitka između vila i vilenjaka nalik na bitke i ratove koje vode ljudi, u kojima se ubijaju vojnici suprotnih strana. Ne. Rat i bitke između vila i vilenjaka vodio se umom... u njemu niti vile, niti vilenjaci nisu mogli uništiti jedni druge. Taj sukob vodio se preko ljudi, a da ljudi toga nisu bili ni svjesni. Iako je sve bilo jednostavno... vilenjaci su svojim moćima htjeli uništiti ljudsku rasu na planetu Zemlji, vile su pak svojim moćima nastojale zaštiti ljude... pravila sukoba nisu postojala. A onda, prije 4000 godina, dva čarobnjaka izuzetnih moći koje nitko osim njih nije imao, sklopiše VILENJAČKO-VILINSKI KODEKS koji je bezuvjetno obvezivao i vile i vilenjake da se pridržavaju odredbi dogovora kojeg sklopiše Wizard Koran i Wizard Badmoraan. I jedan i drugi čarobnjak imali su moć uništiti i ljude i vile i vilenjake, ali su bili itekako svjesni da bi uništenjem svih, ostali samo njih dvojica poput kakvih pustinjaka, svaki na svom otoku. Stoga sklopiše kodeks, a vile su smatrale da su njime izvojevale pobjedu jer su spriječili totalno istrebljenje ljudske rase - smisao svog postojanja. I bile su u pravu. Vilenjaci su tada bili tik pred ciljem ... malo im je nedostajalo da u potpunosti unište i posljednju skupinu ljudi. Prilikom sklapanja Vilenjačko-vilinskog Kodeksa, na ceremoniji kojoj su prisustvovali svi vilenjaci i sve vile, Wizard Koran i Wizard Badmoraan uništiše svoje moći, pa tako Wizard Koran nije od toga dana mogao uništavati vilenjake, spašavati vile i pomagati ljudima. Wizard Badmoraan od toga dana više nije imao moći uništavati vile i ljude. Jedina moć koja im je preostala je bila u tome da svojim postojanjem i prisustvom obnavljaju energiju vilama, odnosno vilenjacima. Wizard Koran je sa zebnjom i tugom potpisao taj Kodeks. Dovoljno bijaše mudar i tada je već znao da će u budućnosti morati gledati bespomoćno patnje ljudi, ali je na to pristao jer je znao da je to jedini način da ljudska rasa ostane na svijetu.       

Vilinski dvorac Slowinstone bio je lijep, ako ne i najljepši vilinski dvorac na planetu Zemlja. Lebdio je 50 metara, kružeći veoma polako iznad kamene utvrde koju sagradiše ljudi kako bi se obranili od nekih drugih ljudi koji su željeli osvojiti njihove posjede. U toj utvrdi koju su ljudi nazvali imenom Slovin, kad god bi predstojala opasnost od osvajača, žitelji okolnih kuća raspršenih i po nekoliko kilometara uokolo nalazili su svoj spas. Svoju zaštitu.

Slowinstone Town bijaše dom nekoliko vila koje je vodila najmudrija od njih... Vila Slunchy. Dvorac Slowinstone imao je oblik velike lebdeće kugle, sačinjene od žutog i bijelog zlata te dijamanata, a u najvećoj mjeri od stvoren od nepoznatog materijala nalik na neku tvorevinu između vode i zraka. Sa donje strane te kugle nalazilo nekoliko velikih trokutasto-okomitih zakrilaca sačinjenih od materijala koji je bio u neobičnom agregatnom stanju. Ne bi se moglo reći da je zrak ili voda iako je tako izgledao, a opet ta materija imala je neopisivu tvrdoću. Te neobične trokutaste naprave omogućavale su da dvorac lebdi i da bude stabilan čak i na vjetrovima uraganske jakosti. Konstrukciju dvorca činili su dijamantni nosači oblika loptaste mreže a između nosača nalazila su se neprobojna stakla koja se nisu nikakvim poznatim oružjem ili silom mogla razbiti. Sa donje bočne strane tog kuglastog dvorca nalazila su se glavna vrata koja su vodila u centralnu dvoranu, a odatle u gornji dio dvorca koji je bio namijenjen za odmor. Zapravo i nisu to bila neka klasična vrata već dvije stakleno neprobojne površine koje bi se automatski otvarale u lijevu i desnu stranu kad god bi vila doletjela ispred. U vratima se nalazio senzor koji bi ista otvarao čim bi prepoznao vilu ili vilenjaka. Da... vrata bi se otvarala i vilenjacima, ali niti jednom vilenjaci u proteklih 4000 godina nisu dolazili u dvorce vila, niti su vile odlazile u nastambe vilenjaka, jer su se i jedni i drugi, Kodeksom kojeg su sklopili, obvezali da neće ometati utočišta i domove one suprotne strane.

Vilinski dvorac Slowinstone bijaše prelijep, ali kao i vile i vilenjaci.... nevidljiv ljudima. A nalazio se tik iznad njih. Ispod dvorca bijaše utvrda Slovin kraj koje je vijugao put koji je vodio iz pravca juga, odnosno iz istoimenog naselja kojeg su sačinjavale malene drvene kuće. Put je vodio vijugajući iz naselja sve do utvrde. Sjeverno od utvrde, udaljena nekih 500 metara tekla je jedina rijeka u tom kraju. Wizard Koran još davno doda joj neke sastojke pa bi ljudi kupajući se u njoj brže zacjeljivali rane. Vile su rijeku zvale Korana. Vremenom su i ljudi prihvatili taj naziv, pa je pod tim imenom poznavaše svi ljudi nastanjeni uz njen tok.
Uz lijevu obalu rijeke Korane ljudi sagradiše kuće od drveta i kamena i to na ravnoj površini sa čije se južne strane uspinjalo brdo na kojem su također sagrađene kuće ali tamo je ljudi i kuća bilo puno manje nego uz samu obalu rijeke. Ispod naselja rijeka je poprimala brži tok, ali su seljani bili sigurni da ih rijeka nikad neće poplaviti obzirom da su im kuće bile 10 metara više od razine rijeke koja je tim dijelom divljala svojim kanjonom. S druge strane rijeke uspinjalo se brdo, tako da su kuće uz lijevu obalu Korane izgledale idilično na ravnici koju su sa sjeverne i južne strane okruživala brda, a ispod naselja tekla je od istoka prema zapadu, voda koja im je život značila. U središnjem dijelu ravničarskog naselja, na najvećem posjedu, uz lijevu obalu rijeke Korane živio je sa svojom ženom i troje djece, dvadeset i četverogodišnji Luka.
 
U vilinskom dvorcu Slowinstone Town, u vrijeme dok je vila Slunchy drugim vilama zaželjela dobrodošlicu, odjednom se pojavi Wizard Koran. Bijaše to stvorenje veoma nalik na ljude. Stare ljude. Imao je sijedu dugu kosu i isto tako sijedu i dugu bradu, odjeven u običnu halju vezanu konopom oko pasa. U desnoj ruci držaše štap svoje visine, a bijaše visok oko 180 cm. Lice mu prekrivaše bore, ali mu oči svijetliše čudesnom toplinom i dobrotom. Držanje tog čarobnjaka odavalo je snažnu ličnost iz koje se u svakom trenutku mogla očitati blagost, ali istovremeno nepokolebljivost i hrabrost. Odmjeren govor, dubokoga glasa, davao je svakom na znanje da se radi o veoma posebnom, mudrom i pametnom stvorenju, koje se, samo po sebi, moralo poštovati. Iz reakcije vila moglo se uočiti da su sve i jedna veoma sretne tom pojavom, da su sve i jedna svojim spontanim naklonom glave veoma štovale tog vremešnog, ali markantnog čovjekolikog bića. A nije bio čovjek. Nije bio pripadnik ljudske rase.

Podigavši lijevu ruku u znak pozdrava, Wizard Koran blago se nasmiješi vilama i reče:
- Uvijek mi je zadovoljstvo doći k vama u ovaj dom. Zahvaljujem se vili Slunchy što se potrudila ugostiti sve vas i pružiti smještaj vilama koje su došle iz dalekih krajeva. Zahvaljujem se svima vama što nesebično dajete sebe kako bi zaštitili nemoćne ljude.
I prije nego li je htio nastaviti sa temom koja bi mogla unijeti nemir među vile, a koja je i njega u dubini duše uznemiravala, pognu pogled prema tlu, zatim odmjereno podigne glavu i polako prijeđe pogledom po centralnoj dvorani govoreći tiše:
- Slijede teška vremena za ljude. Slijede teška i iscrpljujuća vremena za sve vas. Slijedi vrijeme u kojem će biti jako teško ljude zadržati na pravom putu. Bojim se da ću morati bespomoćno gledati kako ljudi sami sebe vode u propast.- dok je Wizard Koran držao govor vile su sve osjetile kako im u njihovim organizmima raste temperatura i kako se bolje osjećaju nego par minuta prije... osjetiše da im energija raste.
- Zato vas molim, moje dobre vile, - nastavi Wizard Koran - dajte sve od sebe i budite ono što jeste. Potrudite se za ljude. Potrudite se za sebe jer ljudi su kao što i sami znate smisao vašeg postojanja. Potrudite se i za mene, a ja ću biti uvijek uz vas. Biti ću uvijek sa vama i sa ljudima.
Tada govor čarobnjaka prekinuše trojica vilenjaka koji nepozvani banuše u dvorac. Bijahu to Zarkaan, Kronch i Trong.
Zarkaan pristupi vili Adrianni, unese joj se u lice i ljutito izusti:
- Tvojom zaslugom uništen je naš prijatelj Sarhoos. Zbog toga ćeš vidjeti patnju ljudi. Ja ti tvrdim... Zažaliti ćeš zbog toga.
Vila Adrianna se samo nasmiješi, a Zarkaan se gotovo vičući, ljut i namrgođen obrati vilama:
- Imate 12 sati da napustite ovo područje i da nam prepustite ljude. Ne smijete im stajati u zaštitu inače ćemo poništiti Vilenjačko-vilinski Kodeks, pa makar nas to sve uništilo.
Sva trojica vilenjaka nervozno su mahala krilima, a na licima vila vidjelo se nespokojstvo, vidio se nemir. Vidio se strah.

Wizard Koran blagim glasom obrati se nepozvanim vilenjacima:
- Molim vas gospodo, malo manje mašite krilima. Stvarate propuh.
Te riječi povrate osmjehe na lica vila, nestao je u trenu strah, nemir i nespokojstvo, a Wizard Koran nastavi:
- Gospodo, Kodeks ste već prekršili ulaskom u ovaj dom. Otiđite u miru odakle ste došli, razmislite dobro o svojim namjerama jer nemate nikakve šanse u srazu sa vilama. Osim toga Wizard Badmoraan je sklopio Kodeks u ime svih vas vilenjaka a on se koliko znam, tog dogovora još uvijek drži! - uvjeravao je i sam sebe Wizard Koran mada je u dubini duše znao da nešto nije u redu.
Zarkaan ne mareći mnogo na riječi Koranove ponovno se obrati vilama:
- Imate 12 sati. U protivnom.... ljudi će osjetiti gnjev vilenjaka!  

........................................ nastavlja se ...............................

 

U smiraj dana, kada je sunce već zašlo iza crnogorične šume i kada je cvrkut ptica postao tiši, a šum slapova nekako činio se glasniji, vila Adrianna reče Luki:

- Moram ići.

- U redu. - pognuo je tužno Luka glavu, a zatim pogleda u njene prekrasne oči, u njeno očaravajuće lice, pa tiho prozbori - Znaš, drago mi je što sam te upoznao.

- Da? - osmjehnu se Adrianna - Možeš li mi opisati koliko ti je drago?

Luka na trenutak zastane, ne skrivajući da ga je prenulo vilino pitanje.... pa reče:

- Zamisli..... Zamisli nešto najslađe! Jesi?

- Mmmm ... Jesam. - reče vila sklopivši oči, mahnuvši jednom krilima.

- Dodaj tomu beskraj!

- Dodala! - radosno će Adrianna

- Pa.... proširi s vječnošću i ukrasi zvijezdama! Jesi?

- Jesam!

- Eto... sad uistinu znaš koliko mi je drago da te poznajem i koliko mi znači to što imam tebe za prijatelja.

- Divan si! - reče Adrianna - Na ovom planetu sam već četiri tisuće godina, upoznala sam mnoge ljude a da oni toga nisu bili ni svjesni, čuvala ih i pazila.... Toliko ljudi sam susrela i nitko od njih nije bio poput tebe. Tako jednostavno originalan, tako originalno jednostavan. Oduševljava me tvoj dječački duh, oduševljava me ta tvoja igra u tebi. I nisam susrela niti jedno ljudsko biće koje ima toliku moć... Čarobnjak Koran će biti sretan... Moram mu odmah ispričati o tebi.

- Ma, ja sam običan čovjek. Poput svih ostalih ljudi. Nisam poput tebe uvjeren da imam neke moći, a to što je uništen, kako si rekla da se zove....?

- Sarhoos, vilenjak Sarhoos, najzločestiji i najpodliji od svih vilenjaka.

- Da... Sarhoos. To što je on stradao... to mora da je neki drugi splet okolnosti, neka magija, meni nerazumljiva. Ne vjerujem da sam mu baš ja naudio... Kako bih? Kako ljudi uopće i mogu nauditi bićima koje ne vide i za koje i ne znaju da postoje?

- Ljudi ne mogu. Zato i govorim da si ti drugačiji od drugih.

- Hoćeš li ti imati problema zbog toga? Mislim... To što mene znaš, kako sama kažeš... mene koji sam uništio Sarhoosa. Hoće li se tebi osvetiti oni drugi zli vilenjaci? Možda bi bilo najbolje da odeš što dalje od mene - zabrinuto će Luka.

- A ne... I da nije kasno, nikad te ne bih napustila. Znaš... prije dva dana, kad sam te prvi put vidjela...Tada...- zastane pa nastavi vila - Tvoje je stopalo u pijesak mog žala upalo. I ostavilo trag. Lijep trag! Hvala ti na tome! Nadam se da ćemo dugo biti prijatelji. Lijepo je tebe imati za prijatelja. Oduševljavaš me.... Iznenađuješ svakom svojom riječju, svakom svojom gestom... Činiš me radosnom i s tobom se osjećam nekako drugačije... Osjećam se veoma sretnom. A to mi je dovoljan poklon od prijatelja... To mi je sasvim dovoljno da te smjestim na posebnu policu vitrine svog vilinskog života.

Luka iznenađen njenim riječima prošaputa:

- Hvala tebi.

Adrianna se osmjehne, a potom sa lakoćom poleti dvadesetak metara u vis i sruči se velikom brzinom prema kanjonu zahuktale rijeke.

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Suspendisse mauris diam, tincidunt id, ullamcorper non, dignissim in, quam. Duis commodo enim nec quam. Fusce ligula nisi, mattis et, adipiscing sit amet, sagittis vitae, ipsum. Ut varius velit et dolor. Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Pellentesque ut lacus in neque faucibus tempor. Fusce et justo. Class aptent taciti sociosqu ad litora torquent per conubia nostra, per inceptos hymenaeos. Vestibulum in metus. Cras condimentum tellus in nisl. Maecenas est augue, dictum in, semper in, vehicula et, neque. Donec rhoncus congue libero. Praesent augue lectus, pellentesque sed, pretium placerat, iaculis eget, ante. Donec lectus. Nulla facilisi. Vestibulum ante ipsum primis in faucibus orci luctus et ultrices posuere cubilia Curae; Pellentesque ultrices massa vitae nibh. Class aptent taciti sociosqu ad litora torquent per conubia nostra, per inceptos hymenaeos. Quisque a felis. Nulla vel turpis. Suspendisse quis diam in nibh eleifend ultrices. Maecenas et dolor. Suspendisse potenti. Nullam a libero. Nunc ut augue. Aenean elit erat, ultrices quis, condimentum in, gravida eu, neque. Suspendisse sodales. Praesent tincidunt iaculis lacus. Proin nibh magna, tempor id, pulvinar at, molestie sed, nunc. Vestibulum a tortor et magna volutpat laoreet. Nulla aliquam mi a neque aliquam pretium. Donec porta, turpis et dictum blandit, leo turpis placerat nulla, in venenatis pede lacus iaculis eros. Etiam consectetuer. Donec ac ipsum nec sem rhoncus nonummy. Vestibulum sagittis libero nec dui. Vivamus sit amet massa ut ligula faucibus imperdiet. Quisque purus sem, rhoncus nec, tincidunt in, aliquet nec, eros. Suspendisse auctor orci nec nibh fringilla lacinia. Vivamus non metus ac nulla porta ultrices. Fusce vitae lectus vel dui iaculis placerat. Aliquam malesuada, diam ac eleifend lobortis, est urna suscipit eros, vitae tempor ipsum dolor tincidunt diam. Sed consequat. Pellentesque vel tortor. Nunc erat massa, pharetra sit amet, posuere feugiat, dignissim ut, augue. Nam eu nulla id lectus scelerisque ultricies. Pellentesque varius consequat lacus. Proin et felis. Maecenas dui lectus, auctor a, pretium et, dignissim vitae, libero. Aenean orci dui, nonummy in, scelerisque vel, porta sed, est. Cras turpis. Mauris eleifend, est non aliquet adipiscing, eros dolor iaculis ipsum, et pellentesque mauris est nec ligula. Cras pretium posuere turpis. Praesent blandit. Phasellus interdum aliquet magna. Ut placerat lacus id mauris. Vestibulum tortor. Donec tellus felis, consectetuer sit amet, mollis vitae, scelerisque sed, augue. Nullam in sapien. Sed urna tellus, lacinia vitae, luctus sed, commodo et, risus. Pellentesque habitant morbi tristique senectus et netus et malesuada fames ac turpis egestas. Morbi nec massa egestas justo luctus imperdiet. Integer hendrerit metus ac mi. Aliquam vitae mi. Vestibulum vulputate laoreet ante. Donec auctor vestibulum risus. Nullam neque lectus, viverra sed, nonummy non, dictum sit amet, velit. Vestibulum rutrum tincidunt ante. Donec lobortis, felis quis rhoncus faucibus, enim sapien tincidunt enim, eu laoreet odio est ac eros. Morbi accumsan malesuada sem. Ut non leo. Fusce malesuada sapien eu mauris. Morbi sapien. Curabitur lacus. Donec libero nisi, euismod vel, condimentum in, pellentesque sit amet, ligula. Sed suscipit iaculis enim. Suspendisse sed tortor. Morbi sapien nulla, porta eu, ultricies vel, sollicitudin non, purus. Sed ornare tempus tortor. Aliquam vel nunc.

.... blog u radu... crnčimo k'o japanci...